Spomen riječi Biokovo priziva različite asocijacije. Tako su one najčešće ljeto, Makarska rivijera, prelijepe ali i pretrpane šljunčane plaže s pogledom na najljepši sraz mora i planine na Mediteranu. Oni koji od prirode uzimaju više pri spomenu Biokova već su u mislima na jednom od starih biokovskih puteva što se s obale strmo uspinju prema vršnom biokovskom platou. Pogled koji se putem nudi opija! Za penjače prva je asocijacija neko uređeno penjalište ili možda neki dugi, zaspitani smjer kakav je, primjerice, kultni i sveopće poznati "Dalmatinski san",
( fotografije) čijim ponavljanjem trenutno ulazite u "Kuću slavnih", a vaš lik i dijelo veličat će generacije penjača koje dolaze. Na kraju, tek je šačica onih koje Biokovo asocira na turno skijanje. Ovdje na jugu ljudi se malo il' nimalo bave ovom aktivnošću. Uz to, iz godine u godinu, na Biokovu je sve manje snijega. Posljednji put kada se moglo skijati sa Svetog Jure bilo je točno prije dvije godine.
( fotografije) Stoga, bio bi strašan grijeh propustiti priliku koja nam se pružila i ne iskoristiti ovako bogate snježne uvjete. Bojim se da ovako puno snijega nećemo skoro vidjeti.
Zato smo se, ja i moj prijatelj Bocko, zaputili pod sjeverne padine Biokova i iz Milića na skijama popeli do Svetog Jure. Visinska razlika od 1200 metara kroz snijeg ponegdje dubok do jednog i po metra tura je dostojna i puno većih junaka nego što smo nas dvojica. Skijanje s vrha uvijek je izniman doživljaj, naročito sada kada je moguće doskijati do samog podnožja planine. Ludo, nezaboravno i bojim se neponovljivo iskustvo.
Biokovo, Sveti Jure, 17. 02. 2012.
Fotografije: Edo i Bocko
