Zaboravljeni smjerovi - "Melkov" na Kozjaku

"Melkov"

      Pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća ja, moj brat, kao i većina djece iz mog starog kvarta pohađala je osnovnu školu "Ranko Orlić", u to vrijeme najstariju u Splitu. Sudbina je htjela da je mom bratu matematiku i biologiju predavao profesor Melko Rajević. Starije, da ne kažem stare, generacije "mosoraša" dobro će se sjećati ovog simpatičnog starčića, niska rasta i sijede kose, figure vječito povijene poput upitnika. Na njegovu suhu i izboranu licu najviše su se isticale  debele naočale, a u desnoj ruci cigareta se gotovo nikada  nije gasila. Melko je dugi niz godina okupljao djecu u planinarskoj sekciji i s njima najčešće odlazio na Mosor. Generacije učenika, među kojima je bio i moj brat, prošle su kroz njegovu planinarsku školu. Dobar dio njih nastavio se baviti planinarstvom čitav život. Nekolicina, kao što su Nenad Ćulić i Ivo Kaliterna, ostavila je dubok i neizbrisiv trag u povijesti hrvatskog alpinizma. Iako večini današnjih alpinista i penjača ova imena malo kazuju, rijetki među njima nisu čuli za "Funkciju", smjer u sjevernoj stijeni Anića kuka. Upravo ovaj prvenstveni uspon njihova je velika penjačka ostavština. Ispenjan daleke 1969. godine s opremom kakvu danas nalazimo jedino u muzejima, ovaj izuzetni penjački dvojac ne zaslužuje ništa drugo doli čisto divljenje. Kakvi asevi! - zaustile bi današnje generacije penjača. I tu ne prestaje njihova veličina. Iako  su brzo prerasli lokalne stijene i planine, nisu zaboravili sijeda starčića s početka ove priče. Ljubav prema prirodi koju im je on usadio vremenom je prerasla u neizmjernu strast spram uspinjanju kroz sve teže stijene  i na sve zahtjevnije vrhunce.  Njemu u čast  ispenjali su smjer i nazvali ga "Melkov". 
       Otkako se bavim penjanjem i alpinizmom često sam ga penjao. Po buri i jugu, za ljetnih vrućina, s partnerom ili sam, "Melkov" je smjer uvijek nudio neki novi doživljaj. Samo je sjećanje na starog profesora matematike i biologije uvijek isto. Radost i sjeta preplavljuju mi duh dok razmišljam o sebi kao o jednom malom dijelu Melkove planinarske ostavštine. Posljednji put penjao sam ga zajedno s Katom, za vrijeme zadnje alpinističke škole. Ja uronjen u sjećanja, a ona nesvjesna davno ispričane priče koja svojom dubinom nadilazi i sam čin penjanja.


Ime smjera: "Melkov"
Teškoća: V -VI
Dužina: 140 metara
Prvi penjači: Nenad Čulić i Ivo Kaliterna
Godina: 1966.

Smjer ponavljali:  Katja Milišić i Edo Retelj
travanj, 2005. godine
Fotografije: Edo Retelj