 |
| Prva dužina |
"Danas su dobri uvjeti u stijeni" - razmišljam dok s moje desne strane polako promiču ledene vertikale sjeverne stijene Troglava. Plavo - bijeli dan primicao se svojoj polovini. U zraku je još ponešto bure, tek toliko da planina zadrži svežinu i oštrinu. Troje nas je: Tiho, Buco i ja. Na putu prema vrhu Troglava, u podnožju "Sajkovačkog ždrila", strmina i led prisiljavaju nas da skije zamjenimo derezama. Za kratka predaha pogled mi često zastaje na sjenovitoj i idealno zaleđenoj stijeni, po rubovima ukrašenoj raskošnim snježnim strehama. Lagana penjačka nervoza širi se tijelom i polako dopire do najudaljenijih mišičnih stanica. U glavi etički dvojbene misli. Spreman sam izreći i preko usana prevaliti neizrecivo sebičan prijedlog:
- A jel' bi se vi naljutili ako bi se ja zaletija ispenjat "Splitski"? Neću ja dugo. Ka' ispenjen smjer čeka' ću vas gori, na vriju stine.
Ne čekajući odgovor iznosim još nekoliko argumenata uzaludno pokušavajući prikriti neizmjerni egoizam moje penjačke namjere:
- Nismo ni špag ponili, a i vrimena je malo. Evo će skoro jedna ura.
Ne ljute se. Oboje me dovoljno dobro poznaju. Morat ću se odužiti prvom prilikom, obojici. Dvadesetak minuta kasnije svatko je bio na svojoj strani prostranog i impozantnog troglavskog amfiteatra, njih dvoje pri vrhu "ždrila", a ja pod sjevernom stijenom na samom ulazu u smjer. Slijedećih dvadesetak minuta ne mogu drugačije opisati osim kao čisti penjački užitak. Dobri snježni uvjeti na blažim dionicama i solidno zaleđeni strmi djelovi smjera pretvorili su ovaj uspon u čistu penjačku ekstazu. Uživam u svakom pokretu, u sigurnosti koju mi pružaju dobri ledeni uvjeti i godinama strpljivo prikupljano penjačko iskustvo. Početnu nervozu zamjenio je mir i jednostavnost življenja svedena na savladavanje onog jednog, jedinog metra ispred sebe, pa još jednog, pa još jednog... I sve tako, na putu koji priprosto ljudsko biće ispunja istinskom srećom, kao igra u pijesku, nekad, dok smo bili djeca.
Na vrhu stijene ozirem se oko sebe. U daljini prema jugu nazire se mali komadić mora. Prema sjeveru, na sedlu istočno od malog Troglava, vide se dvije male tamne točkice. Još neko vrijeme čekam. Po svemu sudeći Tiho i Buco ovaj su se put zadovoljili usponom do sedla. Vrijeme je da im pođem ususret.
 |
| Prema stijeni |
 |
| Na ulazu u smjer |
 |
| Prvi skok |
 |
| Druga dužina |
 |
| "Splitski" |
 |
| Serdina smjera |
 |
| Tiho i Buco na sedlu |
 |
| Tiho na sedlu |
 |
| Buco |
 |
| Na vrhu stijene |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Ime smjera: "Splitski"
Dužina: 250 metara
Teškoća: 80°- 50°, III
Penjao: Edo Retelj, 24. 12. 2005. godine
Fotografije: Domagoj Laušić i Edo Retelj
Nema komentara:
Objavi komentar