Troglav

    Nekada smo često odlazili na Troglav. Svi mi, penjači i alpinisti iz Splita. Bijaše nam to najbliža planina koja je zimi pružala pravi alpski ugođaj. Pamte tako njegove padine i stijene brojne alpinističke logore, zimske tečajeve GSS - a, proslave novih godina, penjačke naveze u potrazi za ledenim pustolovinama i samotne avanturiste koji su u to vrijeme teško uspjevali objasniti dublji smisao svog samovanja u stijenama i planinama. Nekako krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina splitski alpinizam potpuno je zamro, a planina je utonula u sivilo i sveopći kaos rata. Desetak godina poslje, kada je oružje utihnulo, zajedno s mirom i ja sam se vratio planini. Isprva sam odlazo sam (video), ali su mi se s vremenom pridružili neki novi, mladi ljudi. Nada za splitski alpinizam ipak postoji.
    Ovaj posljednji uspon na Mali Troglav ni po čemu se nije razlikovao od mnogo takvih prije. Bijaše sasvim ugodan sunčan dan bez vjetra i ne pretjerano hladan. Dolina i šumski pojas planine obilovali su snijegom. Vršni grebeni i sjeverna stijena Velikog Troglava bili su gotovo ogoljeni što je ukazivalo na svu žestinu vjetra i nedavne polarne hladnoće. Uz ugodno Bucino društvo i neopisivo zadovoljstvo skijanja s vrha još jedan zimski dan nestajao je za obroncima Dinare.

Troglav, 18. 02. 2012.
Fotografije: Buco i Edo