 |
| "Direktni" |
Koliko je sjećanja u samo jednom pogledu. Koliko je penjačkih priča, sretnih i onih drugačijh, utkano u sivilo stijena koje okružuju grad i priječe pogledu da odluta nekud dalje. Da, bijahu to prizorišta gdje su generacije splitskih zanesenjaka utirale puteve preko djevičanskih kamenih vertikala nesvjesni budućnosti koja će njihov penjački napor izručiti zaboravu. Danas, kada su njihova pionirska dijela prezrena, odbačena i zaboravljena od kolektivne penjačke svijesti, pitam se zašto!? U čemu je njihov preteški penjački grijeh? Što je to tako pogrešno u ondašnjem nastojanju da se prevlada teškoća i obuzda strah koji navire iz najskrovitijh kutaka ljudskog bića. I ne nalazim odgovora. Nažalost, negiranjem njihova alpinističkog djela nesvjesno zatiremo i dio vlastite penjačke osobnosti, jer samo naivci vjeruju da povijest počinje upravo s njima. Naprotiv, sve ima svoje korjene i ništa ne visi u zraku.
Na tragu ovakovih misli i sa željom da nakratko zavirimo u lokalnu penjačku povijest, Irena i ja, jedne ugodne travanjske subote, zaputismo se prema Kozjaku u stijene ponad Rupotina.
Ime smjera: "Direktni"
Teškoća: IV - VI
Dužina: 150 m
Prvi penjači: Nenad Čulić i Neven Bubalo
Godina: 1971.
 |
| U "podanku stine" |
 |
| Prva dužina |
 |
| Na isteku druge dužine |
 |
| Treća dužina |
 |
| Svjedoci protekla vremena |
 |
| Pod prevjesom u četvrtoj dužini |
 |
| Na izlazu iz smjera |
 |
| Na rubu stijene |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Smjer ponavljali: Edo Retelj i Irena Palošek - Vrsalović
travanj, 2011. godine
Fotografije: Edo Retelj
I zato otvorih nove stranice www.plave-gore.com ... Jela!
OdgovoriIzbriši